Završila je druga ovogodišnja utrka za Alpe Adria prvenstvo i prva za Prvenstvo Hrvatske. Iz našeg kluba su vozili sljedeći naši članovi:

Alpe Adria:
- Bernhard Haider – Oldtimer 250 ccm
- Žarko Hlebec – Classic 500 ccm
- Igor Bošković – Classic Open
- Manfred Strohmayer – Classic Open
- Emil Mokrovčak – Classic Special

Prvenstvo Hrvatske:
- Bernhard haider – klasa 5
- Žarko Hlebec – klasa 5
- Manfred Strohmayer – klasa 6
- Emil Mokrovčak – klasa 7
- Franjo Pejić – klasa 7
- Igor Bošković - klasa 4

Ovu je utrku u svakom slučaju obilježilo (ne)vrijeme. U petak je bilo lijepo, oblačno uz sunčane momente, u subotu nije bilo dileme, kiša je padala uporno i neprestano. Ne mogu se sjetiti kada smo imali posljednji puta kišnu utrku, no sasvim sigurno nismo imali niti jednom u posljednje dvije godine. Naravski, i to smo trebali napokon doživiti. Dakle, što se vremena tiče, ovaj vikend na Grobniku treba zaboraviti.

Subota je svanula kišna, padalo je cijelu noć i prvi trening smo vozili po sitnoj kišici i obilno namočenoj stazi. Prvi trening za AA je protekao u šoku, sva vremena su bila bitno sporija nego što je uobičajeno. Počelo je u 8.25 (poslije treninga AA Old 250). Vozio sam oprezno, imam nepremostivi strah od mokre ceste (vjerojatno sjećanje na dječačke dane i loše gume koje smo svi tada imali), i vrijeme na treningu je bilo daleko od uobičajenog. Bio sam nezadovoljan, promrzao i mokar. No onda sam vidio da je i Mario Stocco vozio 2.05 pa mi je bilo nekako lakše. Emil je odlučno prespavao prvi trening uz objašnjenje da ako bude lijepo vrijeme za drugi da mu neće biti žao za prvim, a ako bude kiša da onda tako i tako mora voziti po kiši. Pokazalo se kao loša odluka, za vrijeme drugog treninga kiša je padala puno jače nego za vrijeme prvog! Žarko je bio dobar (za jutro i kišu) 2.09, Manfred je vozio 2.11.

Odmah nakon Alpe Adria po rasporedu je bio prvi trening za PH, tako da mi koji smo vozili AA samo smo nastavili. Ukupno 35 minuta na stazi, lijep komad treninga! Nakon 35 minuta na mom vibratoru ruke su mi se tresle još sat vremena! Na kraju treninga nisam više mogao ni stisnuti kuplung, koristio sam divan Triumphov izum poluautomatskog kuplunga. Franjo je bio odličan sa 2.08, Žarko ga je slijedio sa 2.09! Po kiši, zapravo sjajni rezultati. Manfredu je pukla sajla od prednje kočnice u jedinici, završio je u onom tamponu i sve je završilo dobro. Bernhard se nije dobro osjećao cijeli vikend, vozio je daleko ispod svojih mogućnosti.

Drugi trening nisam vozio, previše je padala kiša, čak i za one smanjene standarde grobničkog lošeg vremena. Emil je vozio u svom novom kišnom kombinezonu, divne fluorescentne boje koje nose pružni radnici kad podbijaju prugu tamo negdje oko Siverića. Eh, da mi se jednom dočepati takvog dijela opreme! Sedmorica su vozila oldtimer i 16 vozača je bilo iz Open i Special. Emil 2.10, Žarko 2.15, zapravo dobro vrijeme za onaj kijamet koji se slijevao sa nebesa! Manfred je lizao rane i tražio lijeka nesretnoj bremzsajli. Na svu sreću u čarobnoj kutijici se našlo svakakvog blaga i sajla je ipak bila izliječena.

Pod našim šatorom je logistika radila odlično, Pic i Danči su vodili brigu da se želudac ne lijepi za kičmu, kuhali su marljivo i što je još bitnije, suđe je nekim mirakulom čisto bivalo na svom mjestu u Bedfordu odmah nakon jela! Bravo dečki, hvala za brigu oko kuhanja.

Prva popodnevna utrka je bila Alpe Adria. Bila je proglašena Wet race, bljak! Padalo je nesmiljeno, padalo je tak da mi se činilo da pada oduvijek i zauvijek. Trebalo je to brzo zaboraviti, i ja sam to zaboravio. Koga interesiraju rezultati neka gleda, ja nemam volje.

Nakon naše utrke na programu je bila AA oldtimer utrka (isto mučenje po skliskoj stazi), a onda je bila utrka za PH. Kiša je uglavnom prestala, čak je i staza bila djelomično suha. Start mi je bio standardno loš (danak mom Quaiffe mjenjaču sa beskrajno dugom prvom brzinom), od startne linije do jedinice uspijem prebaciti samo do druge brzine, svi iza mene me preteknu pa se sa njima mučim do Zagrebačkog zavoja, a do tada su oni ispred mene pobjegli za dobru trećinu kruga, tako da u pravilu vozim uvijek utrku sam. Tako je bilo i ovog puta. Vremena su bila nešto bolja, no još je uvijek bio vidljiv eho jutrošnjih mokrih treninga. Koga interesira, nek gleda rezultate i nek studira.

Ono što bi trebalo istaći jest fakat da je grid bio natprosječno popunjen, bilo je 24 motora na startu. I ono što je meni zapelo za oko, motori su dobro složeni, nema više improvizacija gdje hrđavi drot drži probušeni auspuh (a toliko smo se takvih prizora nagledali prošlih godina). Pojavila se nekolicina novih motora, Laverda 750 SF i Honda CB 750 iz Karlovca te Matchless G 50 iz Slovenije. Sa motorima koji su došli lani, grid postaje zanimljiviji i bitno ozbiljniji.

Nedjelja je zato svanula lijepa, prohladno ali djelomično sunčano. Utrka je bila po suhoj stazi, nagrada za preživjeli užas subote. Start je bio silovit, vidjelo se da smo svi željni vožnje. Negdje na forumu je i link na snimku Emilove on board kamere, pa s obzirom da slika govori više od tisuću riječi, preskočimo moju davež rječima i pogledajmo još jednom izuzetno interesantnu utrku. Utrka je bila prekinuta u pretposljednjem krugu jer je pao Balasz Mogyorosi sa Moto Morinijem. Nadajmo se da je već sada sa svojom familijom u Mađarskoj.

Eto, iduću nedjelju je iduća utrka, ovog puta u Novom Marofu. Već se liječe rane, pripremaju se motori za sljedeći izlazak.